Bacanje hrane


 

Više od trećine hrane proizvedene na planetu se ne pojede. Procjenjuje se da godišnje nastane 1.3 milijarde tona otpada od hrane, čija je vrijednost 2.6 bilijuna američkih dolara. Hrana koja se godišnje baci, dovoljna je da nahrani svih 820 milijuna gladnih na svijetu.

Osim što je nemoralno bacati hranu dok 1 od 8 djece na planetu ide gladno spavati, bačena hrana ima ogroman utjecaj na okoliš. Četvrtina svjetske potrošnje vode odlazi na hranu koja se nikada ne pojede, a količina proizvedenih stakleničkih plinova od proizvodnje hrane usporediva je s naftnom industrijom.

 

Hrana koju svakodnevno jedemo prelazi dalek put do našeg stola. dolazi iz cijelog svijeta. U supermarketima možemo tijekom cijele godine kupiti rajčicu iz Španjolske, mango iz Indonezije, govedinu iz Argentine i dr. Na cijelom putu, od farme do stola, nastaje otpad od hrane. 

 

Dio hrane se izgubi prije nego što plodovi napuste polje. Zbog visokih estetskih zahtjeva, dio proizvedenog voća i povrća se baca ili koristi za hranjenje životinja. Hrana ostane na poljima iz kada se ošteti zbog tehnologije branja ili neisplativosti skupljanja plodova koji ispadnu. Otpad od hrane nastaje i prilikom skladištenja, obrade i transporta.

 

Najveći dio hrane koja se baca nastaje zbog kupovnih navika. U trgovinama smo navikli da su uvijek pune police i da imamo puno izbora. Nažalost, proizvodima često dođe “najbolje upotrijebiti do” rok te trgovine moraju maknuti proizvode s polica koji najčešće završe u smeću. Raznim akcijama i popustima supermarketi potiču ljude da kupuju više hrane nego im je potrebno. Nakon čega ta hrana često propadne u frižideru ili se skuha, ali se ne pojede.

 

Prema hijerarhiji spriječavanja nastanka otpada od hrane najvažnije je smanjiti nastanak hrane na izvoru. Planiranjem obroka, kupovanjem samo hrane koja je potrebna, kupovanjem hrane kod lokalnih proizvođača i pametnim korištenjem ostataka hrane značajno možemo smanjiti nastanak otpada u domaćinstvu, ali i u cijelom dobavnom lancu. Osim na okoliš, spomenute navike imat će pozitivan utjecaj i na novčanik.

 

Sljedeći korak je doniranje viška hrane socijalnim samoposlugama, pučkim kuhinjama i skloništima ili Crvenom križu, a oni će se pobrinuti da hrana dođe do najpotrebnijih.

 

Hrana koja nije za ljudsku konzumaciju možemo koristi kao hranu za životinje ili u industrijske svrhe za proizvodnju biogoriva i električne energije. Otpad od hrane može se i kompostirati te od njega dobiti tlo bogato hranjivim tvarima.

 

Problem bacanja hrane je globalni problem koji zahtjeva edukaciju kupaca, promjene u zakonodavstvu, promjena praksi trgovačkih lanaca i u načinu prozivodnje hrane. Mnogo je načina na koji svi možemo pomoći u smanjenju nastanka otpada, važno je početi.